IGRA , 2008.
26x28x32 cm
ljepenka, guma
Htio sam što vjernije prikazati bolest u psihološko socialnom obliku. Poslužio sam se igrom spajanja oblika i boje, odnosno taktilno motoričkom igrom kao osnovom svoga rada. Ovaj tip igre koristi se u ranim fazama odgajanja djece i služi edukativno i evaluacijski. Upravo evaluacijski dio prirode ove igre iskoristio sam za svoj rad. Moja jedina izmjena originalne zamisli 'Igre' je to što ju je nemoguće riješiti tj. poštivanjem oblika ne poštujemo kolorističke oznake, a samom konstrukcije igračke takvo jedino netočno riješenje rezultira vraćanjem u početni položaj pojačavajući ironiju ovog objekta kao evaluacijskog. Jednostavnim dizajnom i ne kompliciranjem zadatka ovaj problem nemogućnosti točnog riješenja samo je naglašen, dovodeći u pitanje racio odnosno 'zdravost' osobe koja nekoga evaluira. Sam objekt tjera nas svojom prirodom na konstantno ponavljanje greške, ne otvara mogućnost točnog odgovora i samim time on postaje 'bolesna' naprava konstruirana od 'bolesnog' uma kako bi druge mogao proglasiti 'bolesnima'.